Suvremeni hrvatski kipar Kuzma Kova\u010di\u0107 rodio se 6. lipnja 1952. godine od oca Vinka i majke Jelene ro\u0111ene Novak u drevnome gradu Hvaru, na istoimenom otoku smje\u0161tenu u srednjem dijelu Jadranskoga mora u izrazito mediteranskom ozra\u010dju koje je sna\u017eno pro\u017eelo kiparovo djetinjstvo i mladost, \u010dije otiske \u010ditamo u njegovim brojnim djelima. S tim mediteranskim osje\u0107anjem prostora i kr\u0161\u0107anskim svjetonazorom primljenim u obitelji Kuzma Kova\u010di\u0107 dolazi nakon zavr\u0161ene gimnazije 1971. godine iz Hvara u Zagreb, gdje, u prilikama te\u0161ke komunisti\u010dke represije, upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti i diplomira 1976. Zarana pronalazi vlastiti kiparski put i zapo\u010dinje izlagati svoja djela, nastoje\u0107i obraniti i obnoviti vrijednosti i posebnost kiparske umjetnosti te kiparstvom svjedo\u010diti svoju vjeru. Po zavr\u0161etku studija, 1978. godine, \u017eeni se Barbarom Doman\u010di\u0107, s kojom ima sina Vinka, ro\u0111ena 1980. i k\u0107er Petru, ro\u0111enu 1983.<\/p>\n
Prvu samostalnu izlo\u017ebu prire\u0111uje 1979. u Muzeju grada \u0160ibenika, na kojoj su bili postavljeni i njegovi prvi radovi kr\u0161\u0107anskoga nadahnu\u0107a, kojim duhom je od po\u010detka pro\u017eeta bit njegove kiparske forme: Sedam smartnih grihov<\/em> (1976.), Evo se more znoji krvavim znojem<\/em> (1977.), Propovijed sv. Antuna Padovanskog ribama u Riminiju<\/em> (1979.). Godinu poslije, 1980., dobio je stipendiju talijanske vlade da u Muranu upozna i usavr\u0161i vje\u0161tinu oblikovanja stakla i u radionicama \u201eAldo Nason\u201c i \u201eFratelli Manfren\u201c oblikuje svoje prve skulpture u staklu. Cijelo naredno desetlje\u0107e, osamdesete godine, bilo je izrazito plodno stvarala\u010dko razdoblje kada nastaju i neka kapitalna djela: Poslanica Mavru Vetranovi\u0107u<\/em> (1980.), Zahvala benediktincima<\/em> (1983.), Za tijelo<\/em> (1985.), Velegorko<\/em> (1988.), \u010cakavica u kiparstvu<\/em> (1988.) i druga. Koncem osamdesetih prvi put hodo\u010dasti u Svetu zemlju i Rim, a kasnije u Lurd i brojna hodo\u010dasni\u010dka mjesta u domovini.<\/p>\n A po\u010detak novoga desetlje\u0107a, devedesete godine, obilje\u017een je jednim od najzna\u010dajnijih i ujedno prvim velikim javnim sakralnim kiparskim djelom: Vratnicama hvarske katedrale<\/em> (1990.), koje su uz golem odjek u hrvatskoj kulturnoj javnosti apostrofirane i od kritike kao remek-djelo suvremenoga sakralnoga kiparstva i novi znak obnove sakralne umjetnosti u Hrvata. Otada je Kova\u010di\u0107 oblikovao vi\u0161e od stotinu spomeni\u010dkih i sakralnih javnih kiparskih djela. Tako s 1991. na 1992. radi u drvu Procesijsko raspelo<\/em> za katedralu sv. Dujma u Splitu. Tijekom ratnih godina u Hrvatskoj 1993. i 1994. oblikuje kovani novac Republike Hrvatske \u2013 kune i lipe, a na Medvedgradu, srednjovjekovnoj utvrdi ponad Zagreba, stvara spomeni\u010dku skulpturu Oltar hrvatske domovine<\/em> kao sredi\u0161nje nacionalno obilje\u017eje, s vje\u010dnom vatrom koja gori svima koji su kroz dugu povijest ginuli za slobodu svojega naroda i domovine. Gotovo cijelu godinu klesat \u0107e zatim u kamenu spomeni\u010dku skulpturu pape Ivana Pavla II., prvi na svijetu spomenik ovomu Papi u obliku cjelovite skulpture, sve\u010dano otkriven na velikom euharistijskom slavlju 1996. godine u Selcima na otoku Bra\u010du. S kolegama profesorima utemeljio je 1997. Umjetni\u010dku akademiju Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, gdje danas radi kao redoviti profesor kiparstva, a od 2011. predaje i na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu istoga sveu\u010dili\u0161ta.<\/p>\n Prvomu demokratski izabranomu hrvatskom predsjedniku, utemeljitelju i branitelju Republike Hrvatske dr. Franji Tu\u0111manu oblikovao je prvi, po jednoglasnom mi\u0161ljenju hrvatske likovne kritike i kulturne javnosti, i najuspje\u0161niji spomenik, i postavio ga 2001. godine u \u0160kabrnji, malenom selu velikoga hrvatskoga stradanja u Domovinskom ratu. U Zagrebu 2009. godine u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sudjeluje na izlo\u017ebi \u201eSuvremeno hrvatsko kiparstvo\u201c, koja \u0107e zatim biti prire\u0111ena i u Njema\u010dkoj, Austriji, Italiji, Slova\u010dkoj, Ma\u0111arskoj i Sloveniji.<\/p>\n Tri godine poslije, 2012., izabran je za \u010dlana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a uz to priznanje primio je dosad i druge brojne nagrade i priznanja, me\u0111u kojima i tri hrvatska dr\u017eavna odli\u010dja. U idu\u0107oj se godini, 2013., predstavio hrvatskoj kulturnoj javnosti recentnim izborom iz cjelokupnoga dotada\u0161njega stvarala\u0161tva na retrospektivnoj izlo\u017ebi u Zagrebu, u Modernoj galeriji, i u Splitu, u Galeriji umjetnina. Iste je godine objavljena i njegova monografska knjiga koja je, osim u Hrvatskoj, predstavljena 2014. i u Italiji, u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Od 2014. do 2016. kipar sa suradnicima kle\u0161e kameni oltarni reljef Slava hrvatskih mu\u010denika<\/em> postavljen u Crkvu hrvatskih mu\u010denika na Udbini u kolovozu 2016. godine, zacijelo jedan od najve\u0107ih kamenih sakralnih reljefa ne samo u Hrvatskoj i, nedvojbeno, djelo impresivnih estetskih dosega i simboli\u010dke snage. I tom je prigodom, na sve\u010danosti otkrivanja i blagoslova reljefa, kipar i rije\u010dju, kao \u0161to je toliko puta ranije govorio i pisao, eksplicitno kazao da svoju kr\u0161\u0107ansku vjeru izrazuje likovnim jezikom, u svojem kiparstvu svjedo\u010de\u0107i da je rije\u010d djelom postala.<\/p>\n Najva\u017enije nagrade i priznanja od 2015. do danas:<\/p>\n – 2017. postaje vitez papinskoga Vite\u0161koga reda sv. Groba Jeruzalemskoga (jedan je od utemeljitelja Magistralne delegacije za Hrvatsku)<\/p>\n – 2017. Rim, Me\u0111unarodna nagrada Fontane di Roma<\/em>, koju dodjeljuje ve\u0107 35. godinu rimska Accademia Internazionale La Sponda<\/em> za osobite doprinose na polju umjetnosti, kulture i solidarnosti (humanosti), za samostalnu izlo\u017ebu u Rimu<\/p>\n Najva\u017enija javna kiparska djela nastala nakon 2015.:<\/p>\n 2016. – Sv. Ivan Pavao II.<\/em>, reljef, posrebrena bronca, 254 x 148 cm, Split, Nadbiskupska pala\u010da<\/p>\n 2017. – Poprsje fr Rajmunda Kuparea<\/em>, bronca, vis. 63 cm, Santiago (\u010cile), Institut za estetiku \u010cileanskog papinskog kaoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta<\/p>\n 2018. – Reljef Gospe Sinjske – Majke od Milosti<\/em>, bronca, cca 80 x 60 x 15 cm, Nazaret (Sveta Zemlja), Dvori\u0161te Bazilike Navje\u0161tenja<\/p>\n 2018. – Spomenik prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tu\u0111manu u Zagrebu<\/em>, bronca, vis. 427 cm<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Suvremeni hrvatski kipar Kuzma Kova\u010di\u0107 rodio se 6. lipnja 1952. godine od oca Vinka i majke Jelene ro\u0111ene Novak u drevnome gradu Hvaru, na istoimenom otoku smje\u0161tenu u srednjem dijelu Jadranskoga mora u izrazito mediteranskom ozra\u010dju koje je sna\u017eno pro\u017eelo … Nastavi \u010ditati